Razotkrivanje

Pozorišni glumac priznaje da šarmira humorom i bezobrazlukom, plače kad god može, užasno se plaši samoće, od svakodnevnih obaveza ukinuo bi plaćanje računa, a kao klinac želeo je da postane Lepa Brena

Razgovarala: Tanja Nikolić  Foto: Srđan Bosnić

 

Šta biste zabranili?

Nervira me što u ovoj zemlji svi rade sve i svi sve znaju. Zabranio bih da ljudi rade ono o čemu nemaju pojma, a ubeđeni su da to odlično znaju.

Najveća pokretačka snaga?

Porodica. Što sam stariji, sve više shvatam koliko je ta baza bitna, posebno kad se čovek bavi ovako ekstremnim poslom kao ja, ma koliko ovo ljudima izgledalo kao tra-la-la. Mnogi ne shvataju koliko je to teško.

Za šta niste dovoljno hrabri?

Nervira me što u glavi nisam dovoljno hrabar da nekom nešto kažem ili pokušam da neku ideju sprovedem u delo. Otkako sam postao roditelj, mnogo teže rizikujem. Vodio sam sina na klizanje, želeo sam da i ja probam, ali se nisam usudio jer se bojim da ću da padnem i polomim se.

Šta biste ukinuli od svakodnevnih obaveza?

Plaćanje računa, a voleo bih i kad bi neko mogao da ide u prodavnicu ili šeta kuče umesto mene. To su stvari koje mi sve teže padaju.

Kako šarmirate?

Humorom i bezobrazlukom. Izgovaram stvari koje verovatno niko drugi ne bi, ali na takav način da posle kažu: “Ovo zemlja može da izdrži samo kad ti kažeš”. A najviše volim da drugi nisu načisto šta želim da kažem, pa uspem da kroz šalu provučem neke istine.

Plačete li?

Kad god mogu. Od onih sam muškaraca koji se prepuštaju emocijama. Desi se da sa ženom gledam neki film, ja ridam a ona ne reaguje i ništa joj nije jasno. Uopšte nisam od onih koji se toga stide.

Plašite li se samoće?

Užasno.

Kako biste voleli da umrete?

U snu, nasmejan, zadovoljan, ispunjen i u pravom trenutku.

Kao klinac šta ste želeli da postanete?

Lepa Brena. Majka me je vodila na njene koncerte, uživao sam za trenutke kad je odlazila da se presvuče, samo da vidim kakve je sve kreacije smislila. A jedino sam uspeo da imam njenu visinu i butkice.

Kod prijatelja najviše cenite?

Nisam prijatelj samo kad sam raspoložen, ne volim prijateljstva koja opterećuju, pod pritiskom. Kod pravih prijatelja najviše volim to što znaju šta ne treba da rade. Ne podnosim da me ljudi teše. U redu je da vide da mi je teško i ponude pomoć, ali kad kažem ne, sam ću, onda me pusti da budem sam, nemoj me maziti, dodirivati, zvati - pusti me.

Najprecenjenija vrlina?

Iskrenost. Dobijem ospice kad po ovim rijalitijima krenu da analiziraju da li je to mana ili vrlina.

Životni moto?

Baš me briga šta će ljudi da pomisle.

Pročitano 31 puta
Razotkrivanje Miloš Đorđević

Pročitajte članke iz prethodnih izdanja