
Ana Stanić, intimno
Pesma za mog dečka
Popularna pevačica je emotivni sudar sa Momčilom Lavrnićem, koji je po temperamentu prilično različit od nje, pretočila u romantičnu numeru na novom albumu,koju mu je posvetila u znak zahvalnosti što ga je maltretirala tokom kreativnih kriza
Piše: Aleksandar Dačić
Photo: Marija Ćalić i Marko Sovilj
Jednima Ana Stanić deluje isfolirano, drugima naivno, na treće ostavlja utisak neobične, provokativne devojke, a ona je, zapravo, samo iskrena osoba. Mnogo voli da mašta, i u svojim, ponekad čudnim, malim i velikim snovima uživa čak i kada ih u potpunosti ne ostvari. Poneta samo njoj svojstvenim energetskim impulsom, za koji je umnogome zaslužan njen dečko Momčilo Lavrnić, uspela je da na novom albumu, simboličkog naziva Sudar, svoje emocije izrazi kroz najrazličitije muzičke stilove.
- Verujem da na ovom svetu ljubav pokreće sve koji nešto stvaraju. Taj osećaj poletnosti, koji dobijaš i kada si zaljubljen, svakako doprinosi kreativnosti, stvaralačkoj i radnoj energiji, a prenosi se i na druge sfere života. U jednom trenutku sam osetila taj nov energetski naboj u sebi. Procenila sam da sam sazrela da uradim album kojim ću to izraziti, i nisam previše razmišljala o tome šta će ko da kaže, niti sam se osvrtala na bilo kakve granice.
Paradoksalno, želja za stvaranjem javila joj se baš kada se prilično posvetila društvenom životu. I dok je uživala u izlascima, putovanjima, druženjima i ljubavi, osetila je potrebu da te emocije pretoči u vesele, pozitivne pesme i tako čistu radost podeli sa fanovima.
- Otišla sam kod repera Đorđa Miljenovića, poznatijeg kao Skaj Vikler, iako nisam znala šta od njega mogu da očekujem. Jako mi se dopao poslednji album Neli Furtado i njena saradnja sa Timberlendom kao i prelaz iz brit-popa u neku vrstu r'n'b muzike. Priznajem, to mi je otvorilo oči: moguće je spajati nespojivo. Dopadali su mi se pojedini Viklerovi tripovi, i bila sam užasno radoznala da saznam kakve bi on pesme uradio za mene. Doduše, pribojavala sam se njegove neozbiljnosti i neprofesionalnosti, ali je sve bilo suprotno, što je za mene bilo veliko i prijatno iznenađenje. Već od prve pesme koju je uradio, bila sam sigurna da je to prava stvar.
Unuče pelinkovca
Upravo i sama Ana je spoj romantičnog sa ludim i bezobraznim, mada istina, bezobrazluk joj nije toliko stran.
- Umem da budem bezobrazna, naročito u saobraćaju. Ne dešava mi se to često, ali kad upadnem u to stanje, uopšte ne obraćam pažnju na reagovanja drugih, pogotovo kada mi se neko prostački obrati. Prosto nisam od onih koji se zbune. Naravno ne ložim se, ponekad i sama izvučem deblji kraj, ipak sam ja žensko. Na sreću, takve situacije su retke. To iskustvo sam, pretpostavljam, ponela iz detinjstva, iz blokova u kojima sam odrastala devedesetih. Tamo je bilo mangupa i



