
Tanja Banjanin, intimno
Vreme nežnosti i sreće
Popularna pevačica je, posle perioda usamljenosti i tuge zbog raskida prvog braka, novu ljubav pronašla pored Milana Pejića, s kojim se nedavno venčala i sada jedva čeka da drugi put postane mama
Piše: Zorica Zarić
Photo: Branko Pantelić
U životu Tanje Banjanin, koja se dvadeset prvog februara udala za Milana Pejića s kojim će početkom aprila dobiti bebu, više nema mesta za tamne oblake. Njih, kao i mnoge ružne i teške dane, zauvek je pohranila u nekoj od fioka prošlosti. Sada je vreme za ružičaste planove, a glavni pomoćnici u njihovom ostvarenju su joj ne samo novi partner, već i osmogodišnja kćerka Staša, koja je lepa i pametna na mamu. A na pitanje može li da napravi paralelu između ove i prve trudnoće, Tanja kaže da joj se desilo ono što je uporno negirala.
- Kad sam nosila Stašu, svi su mi govorili: Videćeš, sve se zaboravi a ja sam mislila: Ja neću. Međutim, stvarno je tako bilo. Sada imam više tegoba, ali se osećam sigurnije. Možda i što sam stalno zaposlena, do prvog februara sam išla na posao, nisam ni imala kad da razmišljam o trudnoći, kao što je bilo sa Stašom, u vreme bombardovanja, kada sam silom prilika mirovala - priča Tanja i kaže da joj je žao što nije mogla da uživa u prvim danima majčinstva.
Staša je imala dva meseca kada su se ona i Dragiša Banjanin, s kojim se zabavljala četiri, a u braku bila šest godina, razveli. Prosto, kaže, čovek se zaljubio u drugu.
- To mi je onda bilo neverovatno, sada znam da je normalno, da se dešava i drugima. Ali, onda sam bila prilično psihofizički rastrojena. Vrlo brzo sam počela i da radim, pa od umora i iscrpljenosti nisam uspevala da uživam u materinstvu. Neke stvari sam činila automatski, ali na svu sreću, Staša je izrasla u slatku devojčicu. Nadam se, odnosno, verujem da će sada sve biti drugačije.
Bilo je to vreme kada joj je život izgledao kao loša imitacija stihova iz njenih tužnih pesama. A koliko su se stvarnost i fikcija dodirnule, ilustruje Tanjino iskreno priznanje da je u jednom trenutku postala sujeverna.
- Počela sam da umišljam kako sam pevajući pesme tipa varao si me, lagao si me, a ja jaka, to sve dozvala. Inače, ne verujem u ono što te ne ubije, to te ojača. Možda sam u nekim stvarima sada hrabrija, ali sve što se dešavalo tih nekoliko godina i oslabilo me je, nekako istrošilo. S obzirom na to da sam veliki emotivac i da sve, pogotovo patnju, duboko proživljavam, odlučila sam da pevam samo optimističke pesme. A onda, pre dve godine u Budvi dobijem opet tužnu, čiji je refren bio gubim te. Odmah je počelo da mi igra u stomaku i dok sam premišljala šta da radim, Voja Aralica, koji me već dobro zna, upitao je: Šta ti je sad? Priznala sam da me



