
Moje putovanje
Farska ostrva
Aleksandar Jovević, nekadašnji fudbaler Obilića, na krajnjem severu Evrope prisustvovao je surovom lovu na kitove, osetio navijački rivalitet koji neodoljivo podseća na naš, izdržao je desetak minuta kupajući se u ledenom okeanu i uživao u specijalitetu toskuru, ribi u pikantnom sosu od pavlake, uz koji idu jabuke
Farska ostrva, na krajnjem severu Evrope, impresionirala su me na prvi pogled. Do tamo se leti oko dva i po sata, a dočekao me je, mimo očekivanja, sneg. Sleteli smo na maleni aerodrom, na ostrvu Vagaru, i do sledećeg, gde je glavni grad Toršaven, stigli tunelom dugim oko šest kilometara, napravljenim ispod površine mora. Već na ulasku u tunel osećao sam se prilično čudno, pritisak u ušima mi je bio vrlo jak, a i pomisao da sam se spustio toliko u zemljinu utrobu deluje zastrašujuće.
Tuneli i mostovi Glavni grad je u jednoj od anketa proglašen za najlepši u Evropi jer, iako mali, sa samo sedamnaest hiljada stanovnika, ima sve što je potrebno da bi bio metropola: hotel s pet zvezdica, diskoteke, pozorišta, bioskope, galerije. Sledeći po veličini je Klaksik, u kome živi oko pet hiljada ljudi. Sva ostala mesta su znatno manja, sa po dvetri hiljade žitelja. Zanimljivo je da su sva ostrva, izuzev najjužnijeg Sudroja, međusobno povezana mostovima ili tunelima. Do najbližeg kopna putuje se oko dva i po sata velikim, modernim feribotima.
Navijačka groznica Na ovaj egzotični arhipelag od osamnaest malih ostrva došao sam na poziv kuma Predraga Markovića, s kojim sam ranije zajedno igrao fudbal u Obiliću. On sad tamo nastupa za jedan lokalni klub. Inače, fudbal je, uz veslanje, jedan od najomiljenijih sportova, svako mesto ima svoj klub i meštani uglavnom nedeljom dolaze da zdušno bodre svoje timove, a rivalstvo među igračima i navijačima podseća na odnose Zvezde i Partizana kod nas. Prisustvovao sam nekim utakmicama i zaista se oduševio kad sam video s koliko strasti Farani navijaju i uživaju u majstorijama igrača. I reprezentacija Farskih ostrva postiže zapažene uspehe na međunarodnom planu, tim Srbije s njima će igrati kvalifikacije za naredno Svetsko prvenstvo, u istoj smo grupi.
Inspiracija slikara Već na prvi pogled me je očarala priroda. Sva ostrva su brdovita, zelena, ali, kao i na Islandu, nema nijednog drveta. Svuda je samo trava, koja leti, u jednom danu, nekoliko puta promeni boju, što je posebno atraktivno i zanimljivo slikarima, pa dolaze iz čitavog sveta da tamo rade. Uz slikare, kojima su ova ostrva jedno od omiljenih destinacija, ima mnogo turista, uglavnom iz Nemačke i Danske, ali i drugih evropskih zemalja.
Ledeno kupanje Mislim da je pogled s vrha brda na nekom od ostrva nešto najlepše, jer je ispred samo otvoreni okean, a linija koja spaja more i nebo deluje potpuno čudesno. I sam arhipelag, iza kojeg se nalaze Island



