
Sećanja Lokice Stefanović
Život je velika igra
Čuvena džez-plesačica, arhitekta, projektovala je nekoliko poznatih objekata, sa uganutim zglobom je polagala diplomski ispit u baletskoj školi, celu bivšu Jugoslaviju je podigla na noge tokom turneje Zdravka Čolića, posle smrti supruga nije dozvolila nijednom muškarcu da uđe u njen život, a kćerki Ognjeni, osim umetničkih gena, podarila je i mnogo ljubavi
Piše: Tanja Nikolić
Photo: Marija Ćalić
Slavu i popularnost stekla je igrajući džez-balet, a njeno ime postalo je sinonim za igračice koje prate pevače. Lokica Stefanović otkriva da joj je to najveći kompliment koji je mogla da dobije, pošto je igra za nju smisao života. Iako je u pokret zaljubljena od malih nogu, pošto je već s tri godine pravila prve koreografije, a u sedmoj debitovala u pozori šnoj predstavi, ipak je, poštujući želju oca Žarka da ima sigurno parče hleba u rukama, završila arhitekturu i projektovala nekoliko zgrada. Ove godine obeležava četiri decenije rada, i priznaje kako bi volela da opet radi koreografije u pozorištu, koje je najviše inspiriše.
Zbog emisije Plesom do snova, u kojoj je član žirija, svake nedelje dolazi iz Podgorice gde živi poslednjih meseci. Nije joj teško da samo dva dana nedeljno provodi u rodnom gradu.
- S velikim zadovoljstvom sam prihvatila poziv Televizije Pink. Emisija mi je veoma bitna jer je humanitarnog karaktera - priča Lokica.
Godine iskustva u upoznavanju ljudskog tela i pokreta doprinele su da razvije poseban sistem vežbi za dame koje imaju više od četrdeset godina.
- Starenjem gubimo prirodnu gipkost i elastičnost, pa umereno vežbanje nadoknađuje nedostatak hormona. Svakog na početku pitam: Želite da vas za neku godinu s klozetske šolje dižu, ili da se dižete sami?. I sve dame već sutradan dođu u salu. Fitnesom se bavim sedam godina. Kad mi je 1990. operisana kičma i izvađen jedan disk, napravila sam sistem vežbi koji mi je pomogao da ostanem u formi.
Sudbonosna veza s gitaristom
Punih šest godina je na Trećem kanalu imala svoju emisiju, pred kamerama je vežbala zajedno sa kćerkom Ognjenom. Prestala je za vreme bombardovanja, a kasnije, kad je videla da je mnogi plagiraju, napravila je nov sistem vežbi. Radi ih za svoju dušu, s damama koje su joj postale i prijateljice, pa joj dolaze i na krsnu slavu, Aranđelovdan.
- Sličan program vežbi želim da napravim i u Podgorici, ali ne ide baš kako sam planirala. Tamo me ne doživljavaju kao fitnes instruktora, nego kao pokretnu scenografiju Zdravka Čolića.
Priznaje da se rodila s ljubavlju prema baletu, pošto je još kao sasvim mala smišljala koreografije, a kao đak prvak učestvovala i u predstavi u zdanju Starog dvora. Bilo je sasvim prirodno da se zatim upiše u baletsku školu Lujo Davičo, a samo mesec dana pred



