Web izdanje nedeljnog magazina o životu poznatih

Pretraga:

Europapress Izdanja

OK!
Broj 38

reklama

Moj orman: Biljana Ristić

Sto jedna haljina i ostale priče

Slavna imitatorka, žena koja je svoj talenat demonstrativno pokazivala pred milionskim auditorijumom najveće blago čuva u ormanima, a s ponosom nosi toalete iz gimnazijskih dana jer je čvrsto rešila da ne menja konfekcijski broj

Piše: Ivana Stepanović
Photo: Marija Ćalić

Zaštitni znaci legendarne imitatorke i nekadašnje mis Jugoslavije Biljane Ristić su štikle, šljokice i komičan glas koji ponekad zvuči kao da je progutala helijum. Zasmejavala je celu Jugoslaviju. Svi su voleli njene zabavljačke tačke, ali i glamurozne toalete. Svaki put je nastupala u novoj haljini. Njena kolekcija modela iz sedamdesetih i osamdesetih dovoljno je velika da ispuni fundus nekog pozorišta.
- Nalazila sam ih u inostranstvu, u radnjama specijalizovanim za večernje toalete, jer mi je to bilo neophodno za posao. Imperativ je bio da svaka bude kič, glamurozna i samo jednom viđena i slikana. Nisam smela da dopustim da se neka ponovi, tako da sam ih kupovala u velikim količinama. Ima ih toliko da sam tek skoro otkrila kako sa nekih ni etikete sa cenama nisu skinute. Nijednom ih nisam obukla. Nije bilo moguće oslanjati se na televizijski fundus jer je tamo stajala garderoba šivena po meri glumica. Volela sam da kupujem u Singapuru, iako sam tamo delovala kao džin.
Najlepšu toaletu kupio joj je pokojni suprug Dušan Mitević. - Poslednji put sam je obukla 1995, za nastup u Skoplju. Uz nju sam nosila srebrne cipele sa štiklom od dvanaest centimetara. Jedva sam hodala. Dušan je umeo da odabere haljinu bolje nego ja. Imao je stila. Često je kritikovao moj imidž: govorio mi je da prestanem da nosim helanke. Kad sam se preselila u Budimpeštu, počela sam da se oblačim kao siromašna ruska grofica, a on je prokomentarisao kako sam se ofucala.

Lažne šljokice i pravi sjaj
Ešarpe i kvalitetna bižuterija su joj fetiš Čvrsto je rešila da nikad ne menja konfekcijsku veličinu. I sad može da nosi garderobu koju je kupovala sa sedamnaest.
- Smatram da svaka žena celog života treba da nosi isti broj odeće kao u gimnaziji. Možda čak da bude mršavija nego tad. To nije lako. Svakodnevno trčim, radim vežbe, a često ručam samo pirinač.
Čak i u svom stanu uvek je skockana.
- Po kući nosim uske farmerke i štikle, nemam nijednu trenerku. Moj stan ima dva nivoa i po ceo dan trčim gore dole na visokim potpeticama.
Pošto garderobe za svečane prilike ima i više nego što stigne da obuče, poslednjih godina se posvetila kupovini odeće za svaki dan i glamuroznih detalja. Kad vidi dobre salonke, uzme ih čak i ako je žuljaju.
- Neke od njih sam obula samo jednom ili dva puta. Pošto je retro uvek u modi, nisam prestala da nosim svoje stare elegantne haljine. Kombinujem ih sa novim tašnama i cipelama. Jedna crna streč haljina, koju sam kupila 1981. u nekoj prodavnici na

… nastavak teksta Vam je dostupan u štampanom izdanju.

Nazad na vrh

reklama