
Moje putovanje
Luven
Jelena Brajović, media i PR menadžer Apatinske pivare, u univerzitetskom gradiću nadomak Brisela bila je na Svetskom takmičenju u točenju piva, učestvovala je i u svojevrsnoj potrazi za blagom, gurmansku strast zadovoljila je ribljom platom i obišla najduži bar u Evropi, kako domaćini nazivaju niz od šezdeset pabova poređanih jedan do drugog
Putovanje do Luvena, mesta u blizini Brisela, gde se održavalo svetsko takmičenje u točenju piva, potrajalo je malo duže nego što smo planirali, jer smo, zbog kašnjenja leta iz Beograda, u Mihnenu propustili avion za Brisel, ali, pošto avioni lete na gotovo svaka dva sata, ubrzo smo ipak stigli u belgijsku prestonicu.
Zlatno doba Luven, mali univerzitetski grad, udaljen je od Brisela dvadesetak minuta kolima, ili petnaestak vozom. To je živopisno mesto sa oko devedeset hiljada stanovnika, od kojih polovinu čine studenti. Ime grada prvi put je pomenuto 891, kad je kralj Arnulf pobedio Vikinge u bici kod Luvena. Ovo mesto bogate istorije, od jedanaestog do četrnaestog veka bilo je centar trgovine, a naročito je bilo čuveno po lanenoj odeći, dok je pravi procvat doživelo početkom petnaestog veka, kada je u gradu osnovan univerzitet.
Ipak, zlatno doba počelo je razvojem proizvodnje piva, u osamnaestom veku, a pivara, 'Stella Artois', osnovana je još 1366. godine.
Točenje pod uglom U Luvenu se već jedanaest godina održava Svetsko takmičenje u točenju piva, u devet disciplina: od pranja čaša i točenja, pod uglom od četrdeset pet stepeni, do serviranja. Takmičenje okuplja barmene iz svih zemalja, a ove godine u uzbudljivoj završnici prvo mesto osvojila je Novozelanđanka, drugi je bio Ukrajinac, a na trećem se našla Australijanka. Bilo je zanimljivo gledati te mlade ljude s koliko strasti i uzbuđenja učestvuju u takmičenju, a kuriozitet je da je jedan od sudija bio naš Darko Solomun iz Apatinske pivare, koji nas je kasnije i uputio u tajne slaganja 'napitka od hmelja' i raznih vrsta hrane.
Varljivo vreme Boravak u ovom gradiću, koji je pretrpeo velika oštećenja u oba svetska rata, bio je veoma inspirativan. Divili smo se znalački restauriranim arhitektonskim i istorijskim građevinama. To je grad rustike, kuća zidanih od opeke, a sve je nekako lepo i fino ušuškano, pa se čak i nova zdanja po stilu i načinu gradnje potpuno uklapaju u ambijent, ništa ne odskače i ne bode oči.
Iako nas vreme nije baš poslužilo, bilo je veoma tmurno, ipak smo imali sreće jer nije padala kiša. Vremenske prilike u Belgiji za naše pojmove potpuno su neshvatljive. Sunca skoro da i nema, a česti prodori vazduha sa severa očas temperaturu snize i za desetak stepeni. Ipak, to nam nimalo nije smetalo da uživamo u obilasku znamenitosti.
Poslednja večera na trgu Najimpozantniji je glavni trg, koji krase tri fantastična zdanja. Jedno je



