
Moj dom: Knez Aleksandar Karađorđević
Tajni sef srpske istorije
Sin kneza Pavla u svom pariskom stanu čuva deo kolekcije koju je njegov otac, zaljubljen u umetnost, godinama skupljao, a zajedno sa drugom suprugom, kneginjom Barbarom od Lihtenštajna, i sinom Dušanom, sanja da se vrati u domovinu
Piše: Aleksandar Đuričić
Photo: Marko Krunić
Na uglu gde se sudaraju glamur i luksuz, u pariskoj aveniji Montenj, tik pored Kavalija, u iznajmljenom salonskom stanu od sto osamdeset metara kvadratnih spakovan je dobar deo srpske istorije, i to one zabašurene, od koje nam se još uvek štuca. Tu stanuje knez Aleksandar Karađorđević (83), sin prvenac kneza Pavla i kneginje Olge, sa suprugom kneginjom Barbarom od Lihtenštajna, i sinom Dušanom (30).
Dok nas asfaltnom stazom vodi kroz aleju čempresa u najotmenijem delu Pariza, izdaleka je uočljiva bela fasada bogato ukrašena dekorativnim detaljima. Na ulazu u stan osvetljeno platno na štafelaju - portret kneza Pavla. U jednom salonu na zidu tri velika portreta: Barbarin, Aleksandrov i Dušanov. Svi su rad američke slikarke Marion Pajk. Na mermernoj ploči iznad kamina bista kralja Aleksandra. Servis za ručavanje od najfinijeg kineskog porculana, kojim su se pre više od pola veka u letnjikovcu kraj Firence služili knez Pavle i kneginja Olga, našao je mesto u starinskoj staklenoj vitrini. Na jednom od zidova prostranog stana visi ogromno platno najstarijeg pariskog mosta Pont Neufa, okruženo sa četiri mala ulja. Sa drugog zida nas posmatra knez Nikola od Grčke, knežev deda po majci. Ogroman trpezarijski sto je Aleksandrovo radno mesto.
Jastuci s porukama
Drugi salon s visokim plafonom i dva velika prozora podseća na porodični muzej, a podeljen je na dve celine. Tu su i stolovi prepuni maketa automobila, raznovrsnih minijatura, slika, gravura... Kao i portreti kneginje Jelisavete, kralja Aleksandra, ruskih kneževa, fotografija sa Oplenca na kojima je kneginja Olga sa sestrama Jelisavetom i Marinom. Na trosedu, presvučenom leopardovim dezenom, plavi jastuci sa duhovitim porukama izvezenim crvenim koncem, ručni rad kneginje Barbare. Na jednom stolu, prekrivenim stolnjakom boje trule višnje, srebro, cveće, privesci, porodične fotografije, dvogled s grbom Karađorđevića. Biblioteka je do vrha ispunjena knjigama i zavidnom kolekcijom filmova.
- Ne pravim nikakvu razliku među stvarima, sve su moje i sećaju me na celu familiju. Ima mnogo detalja, ali nemojte me previše pitati šta je šta, u taj deo priče nikada se ozbiljno nisam upuštao. Za neke često mislim da su sitnice koje skupljaju prašinu, mada sam ubeđen da grešim. Većina ovog što ovde vidite pripadalo je mome ocu, ali ne sviđa mi se baš sve. Recimo, paravan za garderobu. Menjaću ga uskoro. Ja ovde živim dvadeset pet godina. Mnogo volim Pariz, navikao sam se na



