
Moj dom: Lazar Šećerović
Dvorac zaboravljenih manira
Poznati prevodilac, potomak čuvenog političara Jevrema Grujića, jedna od najznačajnijih figura beogradskog intelektualnog i boemskog života, u svojim baroknim salonima pored Ateljea 212, okružen predmetima iz dalekih vremena, kreira događanja na kojima se okuplja svetski džet-set
Piše: Tanja Nikolić
Photo: Marija Ćalić
Mora da u ovoj kući imate dobrog duha, njegova pozitivna energija se oseća svuda - rekla je princeza Jelisaveta Karađorđević domaćinima, kad je prvi put, početkom devedesetih, tajno došla u Beograd i u zdanju Jevrema Grujića susrela se sa svojom rođakom, princezom Radmilom Karađorđević.
Dom Jevrema Grujića, porodična kuća Šećerovića, Conića i Naumovića, sagrađen 1896, tokom sto godina burne nacionalne istorije bio je istinski svetionik i utočištemnogima koji se nisu slagali sa vlastima, a danas je spomenik kulture i dragocena riznica umetničkih dela - slika, skulptura, predmeta primenjene umetnosti, oružja i arhivskog materijala.
U njemu su se okupljali državnici, političari, diplomate, naučnici i umetnici, od Jovana Cvijića i Sime Matavulja, do Milana Rakića, Uroša Predića, Dušana Matića i mnogih drugih.
Današnji stanar, Lazar Šećerović, poznati prevodilac, šarmer i jedan od začetnika beogradskog noćnog života, s puno ljubavi i pažnje nastoji da održi taj prepoznatljiv porodični duh negujući uspomene na slavne pretke.
- Jevrem je bio rodonačelnik naših porodica po ženskoj liniji, a kad mu je supruga Jelena donela u miraz ove placeve, svi su se čudili zašto to on zida kuću toliko daleko, pošto je tada Narodno pozorište bilo centar varoši beogradske. Kuća je imala i ogromnu baštu što se spuštala sve do Hilandarske ulice, a dvorištem je gospodario veliki kesten koji je kasnije, prilikom poslednje rekonstrukcije Ateljea 212, posečen. Jedan deo ovog teatra je čak i izgrađen na našem placu, a pretila je opasnost da i kuća bude srušena, jer pozorište nije imalo parking. Digla se tada, početkom šezdesetih, velika halabuka oko toga. Usprotivili su se mnogi viđeni intelektualci, od profesora Olivera Minića, arhitekte, potomka starih vlasnika hotela Mažestik, do istoričara Ljubomira Durkovića, Dušana Matića i Nikole Rajića, koji je javno rekao kako Pariz ima čak trista pedeset pozorišta, a nijedno nema parking. Na sreću, vlasti su odustale od te ideje, pa je kuća ipak opstala - priča Lazar.
Vežba za britansku kraljicu
Jevrem i njegova supruga su krenuli u uzbudljivu avanturu opremanja doma, ali velike zasluge ima i muž njegove kćerke Stane, Stevan Ćurčić, pravnik i novinar. On je još u Beču izdavao nekoliko listova, a ovde pravio Beogradske novine, koje su propale kad se pojavila Politika. Sa velikom




