
Moj dom: Orhan Dragaš
Palata prodavca moći
Čuveni biznismen i osnivač Akademije za diplomatiju i bezbednost u treći stan, luksuzni dupleks na Bežanijskoj kosi, nije se uselio zbog sopstvenog komfora, već da bi imao dovoljno mesta da sa suprugom Nenom podigne kćerku Anđelu i sinove Luku i Andreju, kojima nedeljom za doručak sprema sendviče i omlet sa puno očinske ljubavi
Piše: Žaneta Apostolovski
Photo: Marija Ćalić
Osnivač Akademije za diplomatiju i bezbednost, direktor Međunarodnog instituta za bezbednost, trgovac oružjem, uvoznik prislušnih i kontraobaveštajnih sistema, čovek koji je hteo da producira nastavak kultnog filma Poslednji krug u Monci, a onda prekinuo snimanje, dok nedeljom sprema doručak za suprugu Nenu, kćerku Anđelu i sinove Luku i Andreju, deluje sasvim obično. Poslovne obaveze i brige Orhan Dragaš tada ostavlja ispred vrata svog prostranog dupleksa na Bežanijskoj kosi, koji, ipak, ne zaključava sa sedam brava.
U Beograd je došao iz Dragaša, gradića na Kosovu nadomak albanske granice, nadajući se da će u društvu citirati odlomke iz romana Fjodora Dostojevskog i slušati Metaliku, a dočekali su ga beogradska kaldrma i surova pravila koja su u to vreme na njoj vladala. Vispren i snalažljiv, brzo se uklopio u gradski milje. Završio je Ekonomski fakultet, a zatim studije marketinga i grafičkog dizajna u Padovi.
- Pre dolaska u Beograd dve godine sam živeo u Prizrenu, jer sam se tamo upisao u srednju školu. U strahu da se negde ne obrukam, danima sam čitao ruske klasike, fotokopirao roman Nož Vuka Draškovića kako bih napamet naučio neke delove i stotinu puta preslušavao sve ploče koje sam imao. Ali, ljudi su bili potpuno drugačiji nego što sam ih zamišljao.
Njegov dečački san o žurkama na kojima se citiraju klasici i sluša hevi metal nestao je u oblacima smoga koji je počeo da udiše punim plućima. Tokom studija je stanovao privatno zahvaljujući novcu koji mu je otac redovno slao. U Studentskom gradu je živeo samo godinu dana, potpuno sam u sobi.
- Tata je bio vlasnik nekoliko prodavnica vodoinstalaterskog i elektro materijala. On mi je kupio i prvi stan u Dalmatinskoj ulici i pomogao da otvorim štampariju Gora graf s kojom sam ušao u biznis. S prijateljem sam otkupio stare mašine iz Borbe, popravio ih i firma je počela da radi. Još tada sam shvatio kako ne postoji univerzalni recept za uspeh, kao i da je mukotrpan rad jedini put do njega. Odlazio sam od kuće u devet ujutru, a vraćao se kasno uveče.
Deo zarade je uložio u kupovinu novog, većeg stana u bloku trideset, u Novom Beogradu. Goranca iz krševitog Dragaša početni uspeh, međutim, ni na trenutak nije uspavao. Osećao je da može više, a način da to ostvari video je u velikoj bugarskoj trgovinskoj firmi Multi grup, koja se, između ostalog, bavila




