
Stil i lepota
Filozofija modernog budoara
Piše: Ivana Stepanović
Photo: Milan Radovanović
Žena dvadeset prvog veka nije razgolićena. Prestala je da se razodeva i počela da se oblači. Kad je engleska kreatorka Meri Kvant dizajnirala prvu mini suknju, moda je zvanično postala nemoralna. Nastala je tendencija da se nosi sve manje odeće, a istorija mode se pretvorila u istoriju skidanja. Prvi korak je bio odbacivanje krinolina i otvaranje dekoltea, a poslednji je Robert Altman najbolje predstavio u filmu Visoka moda kroz scenu u kojoj manekenke pistom šetaju potpuno nage. Pošto se dalje od ovog nije moglo, ponovo je počeo proces oblačenja.
Prezasićena vulgarnošću, moda se dramatično promenila. A dokaz da je zaista tako, na prvom mestu je slojevitost garderobe koja se nametnula kao opšti trend i opstaje već godinama. Ako uopšte postoje krivci za to, onda su među njima svakako stilisti koji su postali značajnije figure od samih kreatora. Pošto se njihova veština ogleda pre svega u tome koliko su stvari uspeli da iskombinuju u celinu, izazov im je da ženu pokriju sa što je moguće više slojeva. Pornografija polako postaje demode, a telo je zavodljivije što se manje nazire ispod nabora.
Doterivanje u ženskom budoaru ponovo je uzbudljivo. Osnovno pravilo glasi: više odeće i manje šminke. Umesto teškog mejkapa, koji izgleda kao maska i deformiše izraz lica, koristi se moderna šminka, koja je toliko zdrava i prirodna da se može jesti. U trendu su sjajevi i ruževi prijatnih ukusa na bazi sastojaka koji ne štete koži. Ovakva sredstva su primamljivija za ljubljenje od staromodnih karmina čija aroma podseća na mešavinu talka i metala. Savremena kozmetika je melem za lice, a ne veštački dodatak.
Mada se i dalje bavi reciklažom prošlosti pošto druga sredstva nema, moda se ne vraća unazad nego otkriva nove načine da kombinuje old fashion i hi-tec.




