
Kuhinja Ivane Vujić
Čuda imaju divan ukus
Rediteljka, čije predstave imaju složenije eksplikacije od najčuvanijih recepata za čulna uživanja, svoje snove ostvaruje isključivo uz beskonačne večere koje mogu da potraju i po dvanaest sati, omiljena blagovaonica joj je vagonrestoran u sporim lokalnim vozovima, a osim hleba koji joj je svojeručno umesila čuvena glumica Bibi Anderson, uzbuđuju je jedino monaški recepti iz Hilandara i malo poznata etiopska kuhinja
Piše: Ivana Stepanović
Photo: Marija Ćalić
Ivana Vujić je reditelj u pozorištu i u životu. U oba slučaja je ekscentrična: ne poštuje pravila, ne sledi nijednu školu i ne sluša savete. Sebe ne doživljava kao umetnika već misli da je običan majstor, izvođač umetničkih radova. Nekada se umesto u sedištu vozila na haubi automobila, a sada, kad svi putuju avionom, više voli vozove gde može da se šeta, spava i na miru jede u vagon-restoranu. Dok se svi trude da što više skrate vreme obeda, daje sve od sebe da ručak sa dva produži na dvanaest sati i izbegava supermarkete i cvećare. Retko ko osim nje je u stanju da potpuno nepoznatoj gospođi koja radi u biblioteci iz čista mira pokloni buket ruža. To je njeno konceptualno dobročinstvo, originalan način iskupljenja. Iako bi vrhu top liste njenih omiljenih jela svakako više odgovarao period posta pred velike hrišćanske svetkovine, Uskrs je za nju najveći praznik.
- Iz detinjstva su mi pre svega ostala u sećanju crvena jaja koje je mama farbala u lukovini i kasnije mazala zejtinom kako bi se sjajila. Tu tradiciju sam nastavila i sama jer mi ta prirodna zagasito crvena boja deluje mnogo primamljivije od veštačke.
Ivana nije gurman. Umesto vina pije vodu, a umesto delikatesa više voli specijalitete iz manastira Hilandar.
- Omiljena hrana mi je bareno povrće. Obožavam sirotinjsku kuhinju. Uživam u nezačinjenim salatama i bezukusnom mesu. Alkohol mi ništa ne znači. Mogu da popijem mnogo vina a da se ne opijem. Nekim čudom ono na mene nema omamljujuće dejstvo. Ponekad tokom dana ne konzumiram bukvalno ništa osim vode, i tad se odlično osećam. Volim i ceđene sokove, posebno onaj od cvekle koji sama pravim. Za čokoladu nisam mnogo marila ni kao dete. Mogu da je pojedem, ali me ne uzbuđuje. Za mene je idealan desert crna kafa bez trunke šećera i mleka.
Kofein je za nju blagotvorniji od vitamina C.
- Navučena sam na kafu, to mi je jedini porok. Mogu da popijem neverovatne količine, reč je o litrima, a ne decilitrima. Najviše je konzumiram dok radim, tad mi se svi saradnici čude. Posle pete šolje pitaju me kako sam i mole da prekinem s dolivanjem. Na to im samo kažem da su videli tek deseti deo moje dnevne doze. Lekari su mi objasnili da mi se organizam navikao na kafu do te mere da ne može da mi škodi. Ipak, trudim se da ne budem zavisna ni od




