
Iva i Miša Janketić
Vreme porodičnih nežnosti
Legendarni glumac, majstor na pozorišnim daskama i vrsni čuvar tradicije, najsrećniji je kada se u vreme januarskih praznika mnogobrojnoj familiji pridruži kćerka mezimica koja sa suprugom, slavnim vaterpolistom Aleksandrom Ćirićem, živi u Italiji
Piše: Boris Jakić
Photo: Nebojša Babić/Orange studio
Za Janketiće finiš decembra i prva polovina januara predstavlja najradosniji period u godini. Tada su svi na okupu, jer kćerka Iva, darovita balerina udata za srpskog vaterpolo reprezentativca Aleksandra Ćirića, dolazi iz Italije gde sa suprugom živi poslednje tri godine. Sedeći za velikim trpezarijskim stolom, okruženi prazničnom scenografijom, svi uživaju u pričama glave porodice Miše Janketić. Autentično, s manirom vrsnog pripovedača, slavni glumac jednostavnih životnih načela govori o dalekim vremenima. Dragocena svedočenja, obojena nizom detalja, ostaju trajno utisnuta u memoriju naslednika.
Kućni Deda Mraz
- Krenuo sam u školu 1944, dakle u prvoj polovini prošlog veka. Tri godine sam učio veronauku, pa mi danas niko ne može reći da se slavljenje Božića zabranjivalo u Titovoj Jugoslaviji. Istina, za članove jedine partije nije bilo preporučljivo da obeležavaju crkvene praznike. Božić je bio i ostao praznik kome se najviše radujem. Tada se na jednom mestu, nekada uz ognjište, danas za stolom, razmenjuju nežnosti i stvara jedinstveni ambijent poverenja i ljubavi. Svake godine sam za najradosniji hrišćanski praznik odlazio kod mog tetka u Grančarevo, u bjelopoljskom srezu. Badnjaci tada nisu bili grančice, kao danas. U dvorište se dovlačilo celo stablo, pa su se, po potrebi, sekle grane kojima se ložilo ognjište tokom svih dana božićnih praznika. U kući od dve prostorije, kako je bio običaj u to vreme, okupljala se cela familija. Devojke i žene iz porodice danima su ribale pod po kome su kasnije bacale svilene bombone, lešnike, orahe, suve šljive i suve kruške. Potom su ga prekrivale dobro istresenom i opranom slamom kako bi stvorile što udobnije mesto za počinak. Pre odlaska na spavanje deca su stavljala cipele ispod strehe. Čim bismo se probudili, tračali smo da vidima kakvim darom nas je obradovao Božić Bata.
Nova godina nikad nije igrala značajnu ulogu u životu slavnog glumca. Da nije bilo pauze u radu pozori šta, kalendara u kući i opšte fascinacije prazničnom scenografijom, ne bi primećivao šta se odigrava na prelazu iz decembra u januar.
- Ne volim jelke i šljokice, celo to ludilo koje prati doček Srpske nove godine. Međutim, tu sam morao da napravim ustupak deci. Uočio sam koliko njima znači Deda Mraz, ritual kićenja jelke, kupovanje poklona. Kad je dečja sreća u pitanju, ništa nije teško. Da bi im bilo što veselije, svake godine sam se maskirao u Deda




