Web izdanje nedeljnog magazina o životu poznatih

Pretraga:

Europapress Izdanja

Doktor u kući
Broj 20

Ok!
Broj 25

reklama

Moje putovanje

Tasmanija

Glumac Ivan Bekjarev je posetio ostrvo nadomak Australije, kopno najbliže Južnom polu, i tamo video poznatog đavola, životinju koja se hrani mesom, kostima i krznom svojih protivnika, probao je jela domorodaca Aboridžina i obišao zatvor u kome su nekad robijali britanski doseljenici

Usklopu jednomesečne turneje, tokom koje smo Jova Radovanović i ja obišli sve veće gradove u Australiji - Sidnej, Kanberu, Pert, Melburn, Brizbejn i Adelaid, stigli smo i na Tasmaniju. To je australijsko ostrvo na samoj granici između Tihog i Indijskog okeana. Kada sam sleteo u Hobart, glavni grad Tasmanije, osećao sam se jako ponosnim, jer je ovo kopno najbliže Južnom polu. Naime, između Tasmanije i Antarktika nema ničega, nikakvih ostrva, samo okean.
Od Tasmanije do Južnog pola prostire se samo okeanKako zasmejati Nemicu Želju da posetimo Tasmaniju imao je čovek koji nam je organizovao turneju. On je Jovi i meni objasnio da u Hobartu ima samo stotinak naših ljudi, i da ne očekujemo neku zaradu, ali da možemo biti sigurni da će svi naši doći. Tako je i bilo. Sala je bila ispunjena do poslednjeg mesta jer su došli i predstavnici drugih nacija koji takođe žive tamo, i sve vreme programa naši ljudi su im simultano prevodili ono što smo Jova i ja govorili. Sećam se da se jedna Nemica najviše smejala.
Čini mi se da smo tu i najtoplije dočekani na celoj turneji. Što je i logično, jer smo bili prva domaća umetnička trupa koja je stigla do njih.
Neočekivana dobrodošlica Smestili smo se kod jedne žene koja je bila angažovana u organizaciji našeg programa. Zove se Hristina, inače je Beograđanka udata za Demijena, izuzetnog čoveka koji pri tom govori nekom vrlo simpatičnom mešavinom srpsko-engleskog jezika. Bili su sjajni domaćini i pokazali su nam Hobart uzduž i popreko.
Polarni vetrovi Snažan utisak na mene ostavio je vidikovac Hamilton i predivan pogled koji se pruža s tog brda iznad Hobarta. Odatle se vidi ne samo čitav grad, već i pola Tasmanije. Međutim, iako je bilo vedro, na brdu je bilo užasno hladno, što nije ni čudno jer je Južni pol u blizini, tako da je naša poseta Hamiltonu morala biti obavljena na brzu brzinu.
Čuveni tasmanijski đavoĐavo i vombat Pored toga, domaćini su nas vodili u Zoološki vrt da vidimo životinju po kojoj je ovo ostrvo i poznato širom sveta. Reč je, naravno, o tasmanijskom đavolu, prilično nesimpatičnoj životinji, maloj, sa crnom dlakom i kratkim repom. Deluje vrlo opasno, jede ne samo meso već i kosti i krzno, a u potragu za hranom kreće isključivo noću. Preko dana živi u jamama, a ima je širom Tasmanije, od obale okeana do najviših planina. U istom tom zoo-vrtu video sam jednu izuzetno zanimljivu životinju. Reč je o vombatu, inače biljojedu, malom torbaru koji ima vrlo nezgrapno telo, teško i debelo, s kratkim vratom i još kraćim nogama. Vombat se od većih životinja brani i

… nastavak teksta Vam je dostupan u štampanom izdanju.

Nazad na vrh

reklama