
Moje putovanje
Tasmanija
Glumac Ivan Bekjarev je posetio ostrvo nadomak Australije, kopno najbliže Južnom polu, i tamo video poznatog đavola, životinju koja se hrani mesom, kostima i krznom svojih protivnika, probao je jela domorodaca Aboridžina i obišao zatvor u kome su nekad robijali britanski doseljenici
Usklopu jednomesečne turneje, tokom koje smo Jova Radovanović i ja obišli sve veće gradove u Australiji - Sidnej, Kanberu, Pert, Melburn, Brizbejn i Adelaid, stigli smo i na Tasmaniju. To je australijsko ostrvo na samoj granici između Tihog i Indijskog okeana. Kada sam sleteo u Hobart, glavni grad Tasmanije, osećao sam se jako ponosnim, jer je ovo kopno najbliže Južnom polu. Naime, između Tasmanije i Antarktika nema ničega, nikakvih ostrva, samo okean.
Kako zasmejati Nemicu Želju da posetimo Tasmaniju imao je čovek koji nam je organizovao turneju. On je Jovi i meni objasnio da u Hobartu ima samo stotinak naših ljudi, i da ne očekujemo neku zaradu, ali da možemo biti sigurni da će svi naši doći. Tako je i bilo. Sala je bila ispunjena do poslednjeg mesta jer su došli i predstavnici drugih nacija koji takođe žive tamo, i sve vreme programa naši ljudi su im simultano prevodili ono što smo Jova i ja govorili. Sećam se da se jedna Nemica najviše smejala.
Čini mi se da smo tu i najtoplije dočekani na celoj turneji. Što je i logično, jer smo bili prva domaća umetnička trupa koja je stigla do njih.
Neočekivana dobrodošlica Smestili smo se kod jedne žene koja je bila angažovana u organizaciji našeg programa. Zove se Hristina, inače je Beograđanka udata za Demijena, izuzetnog čoveka koji pri tom govori nekom vrlo simpatičnom mešavinom srpsko-engleskog jezika. Bili su sjajni domaćini i pokazali su nam Hobart uzduž i popreko.
Polarni vetrovi Snažan utisak na mene ostavio je vidikovac Hamilton i predivan pogled koji se pruža s tog brda iznad Hobarta. Odatle se vidi ne samo čitav grad, već i pola Tasmanije. Međutim, iako je bilo vedro, na brdu je bilo užasno hladno, što nije ni čudno jer je Južni pol u blizini, tako da je naša poseta Hamiltonu morala biti obavljena na brzu brzinu.
Đavo i vombat Pored toga, domaćini su nas vodili u Zoološki vrt da vidimo životinju po kojoj je ovo ostrvo i poznato širom sveta. Reč je, naravno, o tasmanijskom đavolu, prilično nesimpatičnoj životinji, maloj, sa crnom dlakom i kratkim repom. Deluje vrlo opasno, jede ne samo meso već i kosti i krzno, a u potragu za hranom kreće isključivo noću. Preko dana živi u jamama, a ima je širom Tasmanije, od obale okeana do najviših planina. U istom tom zoo-vrtu video sam jednu izuzetno zanimljivu životinju. Reč je o vombatu, inače biljojedu, malom torbaru koji ima vrlo nezgrapno telo, teško i debelo, s kratkim vratom i još kraćim nogama. Vombat se od većih životinja brani i




