
Moje putovanje
Severna Evropa
Advokat Siniša Nikolić, predsednik UO kompanije Dunav, s prijateljem Slobodanom Vodopijom je na motoru prešao put do Rusije, u koju je ušao bez vize posle višečasovnog boravka u karantinu, u finskom bespuću je dobio benzin tek kad je priznao da je nekad bio Titov pionir, u Norveškoj je uživao u tikvicama punjenim tunjevinom, a u Kopenhagenu u druženju s poslednjim evropskim hipicima
Slobodan Vodopija i ja počeli smo da se bavimo ovim hobijem od osamnaeste godine. Otada svake godine idemo na putovanja motociklima. Ja na BMW R 1200 GS, on na hondi varadero 1000. Išli smo zajedno u osnovnu školu i dobri smo prijatelji. Deset godina idemo na takozvana duža putovanja, što znači da tada na motorima pređemo više od deset hiljada kilometara. Dosad smo uspeli da na taj način obiđemo čitavu Evropu. Jedino mesto gde još nismo bili jeste Škotska, ali smo je planirali za sledeću godinu.
Poslednje ovakvo putovanje organizovali smo letos i obišli sever Evrope i Rusiju. Iz Beograda smo krenuli preko Slovenije i Austrije u Nemačku, zatim smo ušli u Finsku i produžili do Rusije, gde smo se zadržali u Sankt Peterburgu. Iz Rusije smo se zatim vraćali kroz Finsku, Norvešku, Švedsku i Dansku, došli do Nemačke, pa iz Bosne prešli u Crnu Goru. Za dvadeset pet dana prešli smo ukupno jedanaest zemalja i četrnaest hiljada kilometara, od čega jedanaest hiljada na motorima a tri na brodovima u Baltičkom moru. Uspeli smo da obiđemo sve veće gradove u severnoj Evropi kao što su Kopenhagen, Stokholm, Helsinki, Sankt Peterburg, Oslo, i u svakom smo se zadržali po dva-tri dana.
Neprijatelj zvani kiša Imali smo sreću, to jest lepo vreme na putu. Prosečna temperatura je bila oko dvadeset pet stepeni, što je idealno za vožnju. Ni kiša nije mnogo padala što je za nas vozače najvažnje. Možda samo tri dana. Inače, kiša ume da vožnju učini vrlo napornom. Nas dvojica smo navikli i na to, i imamo malo stabilnije motore, ali retko ko vozi po kiši. Dosta je klizavo i neprijatno kada vas na autoputu obilaze kamioni koji za sobom ostavljaju velike količine vode. Ali, ponekad ne možemo da je izbegnemo. Prošle godine smo bili jedina dva motora na autoputu između Minhena i Beča. Za takve prilike se uvek dobro opremimo. Imamo kišne kombinezone, navlake za čizme i specijalne rukavice za kišu.
Ne spavaj, mala moja Što se prtljaga tiče, svako od nas ima po jednu torbu koju kačimo sa strane, jednu na rezervoaru i 'top-case' kofer na zadnjem sedištu. Stane tu dosta odeće i, naravno, rezervnih delova koje nikad ne zaboravljamo. Sve zajedno iznosi oko trideset kilograma prtljaga. Dok vozimo, često slušamo muziku. Svako od nas ima svoj 'i-pod' s muzikom koju voli. Slobodan sluša yu-nostalgija bendove




