
Moj orman: Tamara Paunović
Moja amajlija zove se Vivijen Vestvud
Atraktivnu manekenku posle šopinga obavezno grize savest, orman sređuje s vojničkom disciplinom, obožava muške torbe jer su dovoljno velike za sve nepotrebne stvari bez kojih nije u stanju da izađe iz kuće, a nove cipele joj menjaju pogled na svet
Piše: Ivana Stepanović
Photo: Marija Ćalić
Van modne piste Tamara Paunović nikad ne nosi štikle, iako joj odlično stoje. Nema nijedan par cipela s visokom potpeticom, a ipak joj je obuća najveći fetiš. Kad u izlogu vidi par savršenih japanki, ništa ne može da je spreči da ih kupi. Troši ogromne količine novca na garderobu, a kad s punim kesama dođe kući, grize je savest. Njen stil je surovo jednostavan. Najbolje se oseća u pantalonama i košulji, a nakit i ukrase ne podnosi. Orman sređuje kao da je krevet u kasarni, a oblači se brzo i spretno. Garderobu za različite prilike bira nepogrešivo, bez mnogo razmišljanja.
Obožava da po gradu nosi velike muške torbe u koje može da stane sve što joj treba i mnoge stvari koje joj ne trebaju, ali je čine sigurnom. Gde god da krene, spakuje po dve rezervne kombinacije kako bi mogla za čas da promeni stajling, ako zatreba. Nosi čak i fen da bi za nekoliko minuta mogla da osveži frizuru.
- Najbolje se osećam u farmerkama, ali kad na pozivnici za koktel piše da je obavezna večernja toaleta, poštujem naređenje. Često se dešava da iznenada moram da odem na neku svečanost, pa uvek u šteku imam neku elegantnu haljinu i cipele. Zbog toga ne mogu da zamislim život bez ogromnih torbi. Stalno kupujem nove i proveravam koja mi donosi sreću. Mnoge su škartirane samo zato što sam konstatovala da su baksuzne. Karirana Vivienne Westwood tašna koju sam kupila pre nekoliko godina služi mi kao amajlija. Kad god idem u neizvesnost, ponesem baš nju. Slaže mi se uz svu odeću koju imam, jednostavno ne može da se desi da ispadne iz kombinacije. Nikad nisam poštovala pravilo da asesoari moraju da budu u istoj boji, bez griže savesti mešam nijanse i dezene.
Nove baletanke su infuzija
Pošto je savršeno građena, gotovo da nema komada koji poznatoj manekenki ne stoji dobro. Nezadovoljna je prizorom u ogledalu jedino kad je loše raspoložena.
- Često se dešava da ustanem na levu nogu, pa se osećam glupo i u običnoj majici. U glavi osmislim odličan stajling, ali kad ga realizujem, izgleda jeftino. Kad nemam energije, i odeća na meni nekako visi. U takvim situacijama obično pomaže šoping. Nove baletanke su kao infuzija. Obujem ih odmah u radnji, nastavim kroz grad u njima, pa onda i sve ostalo izgleda bolje.
Kad talentovana stilistkinja uđe u radnju, vidi više nego obični smrtnici. Jednim prodornim pogledom skenira ceo raf i bez dvoumljenja dohvati najbolji komad. Ne pita za cenu i ne ulazi u kabinu, nego ide pravo na kasu.
- Tu sposobnost sam razvila jer nikad nisam volela da se zadržavam u prodavnicama. Isprobavanje odeće je za mene najveći košmar, pa više volim da pogrešim nego da se mučim. I nikad se ne vraćam na mesto zločina. Kad za nešto dam novac, ne pokušavam da ga vratim ili zamenim robu. U najboljem slučaju posle neuspelog šopinga pozovem drugaricu telefonom i zamolim je da razmenimo plen.
Kao maneken i stilista uvek je obaveštena o aktuelnim trendovima, ali ih nikad ne prati. Pri kupovini obično bira stvari koje ne traju samo jednu sezonu.
- Nisam baš prava žrtva mode, jer modne diktate ne sledim slepo. Prosečan rok trajanja stvari u mom ormanu je dve godine. Svake sezone pravim veliko spremanje koje podseća na odleđivanje frižidera. Sve izbacim napolje, pa ono što više nemam želju da nosim pakujem u kese i razmišljam na koji način da se toga otarasim.
Alergična je na ukrase i nakit, i najbolje se oseća u crnim i belim materijalima jednostavnih krojeva. Uglavnom je u pantalonama, a kad se odluči za suknju, uvek pronađe najkraću moguću.
- Mnogi me nikad nisu videli u suknji osim na modnim revijama. Nije lako nositi je, to zahteva malo više razmišljanja. Uz pantalone ide sve, a suknja se teže uklapa zbog oblika. Ipak, kad god sam lepo raspoložena, uspem da nađem dobro rešenje.
U njenim plakarima ima najmanje haljina, jer ih nosi samo u posebnim prilikama.
- Volim samo kratke, letnje haljinice. U dugačkim toaletama sama sebi izgledam kao porculanska lutka, saplićem se dok hodam i ne osećam se nimalo seksi. Balske haljine bih ukinula. Kreatori su me oblačili u najrazličitije ludosti, najmanje u ono što bih privatno nosila, ali korseti i krinoline su me bukvalno dovodili do ludila.
Zbog života na modnoj pisti ekstravagancija joj je dosadna pa privatno uvek glasa za minimalizam, a ne za barok.




