
Stil i lepota
Miris mora u kupatilu
Vesna Novaković, manekenka
Piše: Ivana Stepanović
Photo: Marko Krunić
Kad nisam na moru, leti jednom dnevno priređujem kupku. Napunim kadu, upalim sveću i sipam čašu šampanjca. Opuštam se dvadesetak minuta i razmišljam samo o lepim stvarima. Svaki dan se tome radujem. Najviše mi prijaju voćne kupke, dobro mirišu i odgovaraju mom tipu kože. Omiljen brend mi je Palmolive iako sam probala mnoge druge. Naravno, ritualu u kadi prethodi tuširanje i temeljno čišćenje kože. L'Oreal mlečni piling za telo je obavezan. Ipak, plivanje u moru ništa ne može da zameni. Na letovanju mi nimalo ne nedostaje kada. U neseseru mi obavezno stoji preparat L'Oreal Bronze, bez njega ne bih mogla da krenem na plažu. Leti se gotovo uopšte ne šminkam, koristim samo hidrantnu kremu, sjaj za usne i vodootpornu maskaru.
Tuširanje je rutina, a kupanje u kadi uživanje. Iz vode isparava kiseonik koji popravlja raspoloženje i deluje blagotvorno na sva čula. Dovoljno je približiti glavu mlazu hladne vode da bi se osetilo ovo dejstvo, a potapanje u kadu ponekad je pravo blaženstvo. Nije neobično što esencijalna ulja imaju najbolji efekat kad se upotrebe u kupki. Leti je ritual kupanja, posle napornog dana, potrebniji nego zimi, i to pre svega za popravljanje psihičkog, pa tek onda fizičkog stanja. Kad zatreba, kupatilo zaista može da se pretvori u plažu i nakratko zameni more.
Ma koliko ležanje u vodi bilo prijatno, ne treba preterivati. Koža može da se ošteti ukoliko kupanje traje duže od dvadeset minuta, a taj vremenski period je sasvim dovoljan za opuštanje. Kupke je korisnije praviti uveče nego ujutru, jer je tad relaksacija najpotrebnija. Posle umnog i telesnog napora kupanje ima veću cenu. Po pragmatičnoj zapadnjačkoj sirotinjskoj filozofiji življenja u kupatilu treba da stoji samo tuš kabina, a kada se smatra zastarelom i suvišnom. Međutim, ona nije nikakav arhaizam nego je jednostavno nezamenjiva. Spa centri i đakuzi kade kao svetski trend dokaz su toga. Izležavanje u peni s čašom najskupljeg šampanjca simbol je luksuza i opšte mesto u mnogim američkim filmovima. Čak ni bazen u dvorištu nije toliko omiljen fenomen.
U Engleskoj i Japanu kupanje u kadi je pravi kult koji nikad nije napušten. Tamo je to tradicija.
U Zemlji izlazećeg sunca ritual kupanja je mnogo više od čišćenja tela. To je neophodna relaksacija na kraju dana. Upravo od Japanaca Evropljani mogu najviše da nauče o negovanju tela, jer ga oni povezuju sa negom duha. Oni bi mogli da legnu u krevet bez večere, ali ne i bez kupanja. Tipično japansko kupatilo sastoji se od dva zasebna prostora. U prvom se nalazi samo lavabo, u drugoj tuš i kada, a klozetska šolja je u zasebnoj prostoriji. Pre kupanja telo je potrebno prvo oprati tako što se činijom zahvati malo vode iz kade, pa se tek nakon toga ulazi u nju. Ona se ne sme zaprljati sapunom jer kada ne služi za pranje. Voda u kojoj se Japanci kupaju je izuzetno vruća i u nju se ulazi polako. Treba ležati vrlo mirno, jer svaki pokret čini da voda bude još vrelija. Posle desetak minuta treba izaći, oprati telo sapunom i isprati, a onda se ponovo potopiti. Prema običaju, kada se posle toga ne prazni dok se svi članovi porodice ne izređaju. Savremene kade koje se koriste u ovoj zemlji progranirane su tako da se same pune, prazne i održavaju visoku temperaturu.
Zanimljivo je da Englezi imaju izreku save the water for me što znači: sačuvaj vodu za mene, koja se do danas očuvala. Kupanje u istoj vodi za njih je neka vrsta dokazivanja bliskosti. Kao što jedini na svetu voze desnom stranom, tako umesto jedne imaju po dve slavine, za vruću i hladnu vodu, pa je zbog toga nemoguće okupati
se drugačije osim u punoj kadi. U savremenim stanovima ugrađuju se obične česme, ali mnogi ipak imaju bar jedan lavabo sa starinskim sistemom. U prodavnicama mogu da se kupe i jedne i druge. Ipak, u mnogim kućama kupatila nisu modernizovana. Stariji ljudi su navikli na zastareli način pranja, pa ne umeju da se umiju ako prethodno ne napune lavabo. I baš zbog nostalgije, Englezi ne mogu bez kade, čak i kad voda teče iz jedne cevi.




