
Kuhinja Jovane Janković
Doručak za gastro štreberku
Piše: Boris Jakić
Photo: Marija Ćalić
Iako se svakog radnog dana budi pre petlova kako bi Srbiji rekla Dobro jutro, voditeljka Jutarnjeg programa Javnog servisa Jovana Janković ne propušta priliku da, pre nego što uđe u televizijski studio, skokne do pekare na kroasan. Svesna je da bi joj s praznim želucem osmeh bio upola manji, a koncentracija potpuno iščezla. Prošle nedelje je bila na kraćem odmoru u Opatiji s dečkom Aleksandrom Zeremnskim, s kojim je u dugoj emotivnoj vezi. Zbog nezainteresovanosti za krčkanje, dinstanje, kuvanje, prženje, pečenje i pohovanje, atraktivna voditeljka je procenila kako više može da pruži u drugim oblastima nego u kulinarstvu.
- Priznajem, ne volim da kuvam. Smatram da je boravak u kuhinji za mene čisto gubljenje vremena. Nikad ne mogu da napravim nešto tako dobro kao u restoranu, a uz to bih sebe dovela u veliku opasnost da se prekomerno ugojim. Kad često i mnogo kuvaš, stalno nešto grickaš i malo-pomalo postaješ deblji, kažu žene koje imaju iskustva s tim. Zašto da radim ono u čemu sam loša. Kao dete nisam stažirala kod mame za šporetom. Ni ona nikad nije mnogo vremena trošila na to, već je na brzinu spremala veoma ukusne obroke. Pripremala je laku hranu, bez ulja, zaprške, soli.
Bez obzira na to što u kuhinju ulazi često koliko i u budistički hram na Tibetu, to je ne sprečava da uživa u hrani. Ponekad njeni obroci liče na gastronomske maratone.
- Zbog dinamike posla kojim se bavim, najčešće jedem na brzaka, za sat naručim i pojedem obrok. To se svodi na puko zadovoljavanje prirodnog nagona. Međutim, kad nemam obaveza, kad sam lišena pritiska da nešto moram po svaku cenu da uradim, volim da satima uživam u dugim kulinarskim avanturama. Nedavno sam u Italiji doživela neverovatno iskustvo. U restoranu s dve Mišlenove zvezdice, što je dokaz da njihov kuvar ima dozvolu da kuva bogovima, večerala sam ravno četiri sata. Konobari su samo defilovali s velikim pladnjevima najrazličitije hrane. Bilo je svega, od rižota sa šafranom i tartufima, do goluba prelivenog toskanskim umakom od bilja. Na mom jelovniku je tog dana sigurno bilo desetak specijaliteta. Na prvi pogled količine su bile male, reklo bi se da čovek s prosečnim apetitom ne bi mogao da zadovolji glad, ali dovoljno je bilo da probam samo po dva zalogaja od svih tih silnih jela pa da budem savršeno sita. Uz svaki novi ukus služili su mi novo vino, idelano ukomponovano. Srećom, na kraju večere, negde oko ponoći, bila sam sita, ali ne i pijana.
Kao autentični mesožder kome parče bifteka obezbeđuje dovoljno energije za uspešno savladavanje dnevnih obaveza, atraktivnoj voditeljki priče o vegetarijanstvu deluju besmisleno.
- To je postalo pomodarstvo. Ljudi ovde više ne znaju šta će sa sobom i slobodnim vremenom, pa im hrana postaje dominantna životna tema. Valja voditi računa o kvalitetnim namirnicama, ali izbegavati meso, i što je još gore, osuđivati one koji to čine, predstavlja nevaspitanje. Čovek nije biljojed, već mesožder. Meso, posebno crveno, bogat je izvor gvožđa, osnovnog gradivnog elementa naših mišićnih vlakana i eritrocita, stoga vegetarijanci rizikuju da postanu malokrvni. S druge strane, poznajem ljude kojima je hrana sastavljena isključivo od voća, povrća i žitarica pomogla da se izbore s organskim poremećajem ili bolešću. Ishrana nije podložna pomodarstvu, trendu, treba konzumirati ono što prija organizmu. Nisam isključiva, dobar obrok može biti bez mesa. Kad želim nešto brzo i dobro, naručim biftek. Dobro ispečen. Ne volim krv u tanjiru.
U Jovaninom slučaju prečica do muškog srca nikako ne vodi preko kuhinje. Njen dugogodišnji dečko Aleksandar Zeremski, nije bio oduševljen njenom kulinarskom kreativnošću.
- Htela sam da ga iznenadim i sama pripremim ručak. Kad je jeo, zamolio me je da više to ne činim. Nije bio životno ugrožen, sve što sam spremila bilo je ukusno, ali smo zajednički procenili da se ne izlažemo nepotrebnom stresu. Saša ne voli da se muvam po kuhinji, što mi apsolutno odgovara. Odlično funkcionišemo, iako još ne razmišljam o udaji. Ako se odlučim na taj korak, onda će to biti ljudski, onako kako svaka žena želi, u prisustvu prijatelja i rodbine, nikako tajno, s kumovima kao jedinim svedocima.
Kao gastronomski štreber, izbegava avanture u nepoznato.
- Nisam i nikad neću probati zmije, kornjače, skakavce, bubašvabe. Bez obzira na to što pričaju da su svi ti specijaliteti veoma ukusni, oni se neće naći u mom tanjiru. Od ekstravagantnijih jela probala sam grdobu. Osim što se smatra najružnijom ribom, ni ukus joj nije bogzna kakav. Jela sam je pečenu na žaru. Koža joj je bila tvrda, gotovo kao drvo, a pri tom još i gorka. Posle su mi dobri poznavaoci morske hrane rekli da je grdoba najbolja na lešo, prokuvana na maslinovom ulju, s belim lukom i povrćem. Za sve, pa i za gastronomska istraživanja, treba biti hrabar, a ja to nisam. Zbog toga jedem samo proverene stvari.
Ako se neko od njenih prijatelja dvoumi šta da joj pokloni za rođendan, onda nikako ne bi smeo da rizikuje s kuvarom. Sigurno ga neće ni prelistati.
- Nikad nisam bila zainteresovana za kulinarske udžbenike. Mislim da u stanu imamo jedan kuvar, Saša ga je dobio od nekog. Stoji nam na polici, dotaknemo ga samo kad brišemo prašinu.
Pošto svako jutro ustaje u pet kako bi na vreme stigla u studio Javnog servisa da bi u šest probudila Srbiju, prinuđena je da doručkuje u pekarama.
- Imam dva obroka dnevno: doručak i ručak. U nameri da zadržim vitku liniju, izbegavam da večeram. Kao rezultat svakodnevnih poseta pekarama, u poslednjih nekoliko meseci ugojila sam se kilogramdva. Najčešće doručkujem sendvič s tunom i kroasane. Ranije sam uzimala razna lisnata testa, pa čak i burek. Bilo bi divno kada bih mogla da se hranim u Iguani: minimalistički, a glamurozno.
Kaže da je otporna na alkohol, može da popije dvetri čaše omiljenog belog vina a da je ne uhvati, ali pamti jedno pijanstvo.
- Tri moje dobre drugarice došle su kod mene da se međusobno farbamo. Roditelji mi nisu bili kod kuće. Uzele smo bocu viskija i počele da pijuckamo. Jedna, druga, treća čaša, ništa. Na pola farbanja počelo je da nas hvata. Bilo nam je muka, osećale smo se toliko loše da smo jedva uspele da operemo kose. Polegale smo na pod i zaspale nezavršenog posla. Kad smo se probudile i pogledale u ogledalo, videle smo katastrofu. Naše viski farbanje je napravilo haos na našim glavama, a bogami i u stanu.
Iako voli porcije za vrapce, ponekad joj se desi da se odvali od hrane. Teško je zamisliti glamuroznu voditeljku kako prstima čapka jagnjetinu upravo skinutu s ražnja.
- Slabe tačke su mi jagnjetina, prasetina i roštilj. Kao tipična Srpkinja, volim pečenje, naročito vruće. Jedem ga bez hleba. Samo salata i jagnjetina.
Recepti:




